Radnici RTV Sokobanja već treću nedelju štrajkuju. Malo ko u Sokobanji to primećuje. Tek po ne

   Radnici RTV Sokobanja već treću nedelju štrajkuju. Malo ko u Sokobanji to primećuje. Tek po neko u razgovoru pomene da se na programu televizije vidi jedna te ista slika, a da se na programu radija cuje samo ozbiljna muzika. I okrenu se ljudi svojim svakodnevnim problemima. Lajt motiv svakom je, verovatno, ma to su njihovi problemi. I sve bi to možda i bilo u redu da se juče nije desilo nešto što odslikava pravo stanje stvari u našem malom mestu. Naime, održana je sednica skupštine. Verovatno za to nije čula većina stanovnika sokobanjske opštine, jer nije imala gde da čuje. Da ponovimo, u toku je štrajk RTV Sokobanja. Znači, nemamo gde da se informišemo, nego kao u 19. veku. Od usta do usta. Ali, lokalna vlast došla je na genijalnu ideju: pošto imaju obavezu da gradjani budu informisani o njihovom radu, pozvali oni neke predstavnike medija koji nisu u štrajku da odrade taj posao. I gle čuda, baš informativnu kuću, čiji je vlasnik predsednik Upravnog odbora upravo RTV Sokobanja, dakle medijske kuće čiji radnici štrajkuju. Sada će neko da postavi pitanje, pa u čemu je problem? Problem je u tome što je to još jedan dokaz da će se desiti ono o čemu je bilo reči u predhodnom tekstu. Naime, jučerašnjim potezom lokalna vlast je pokazala da ih sudbina jedinog lokalnog medija, koji je ona sama stvorila, uopšte ne interesuje, kao i sudbina ljudi koji tamo rade. Čak šta više, naredni potez prikrivenog vlasnika RTV Sokobanja će joj baš ići na ruku. Prikriveni vlasnik RTV Sokobanja će sada pojačati pritisak na radnike u štrajku, koristeći sva moguća sredstva i veze koje ima, tako da će ići na to da oni izgube strpljenje i daju otkaz ili pak naprave neku grešku na osnovu koje će im prikriveni vlasnik dati otkaz. I problem rešen. Nema štrajka, prikriveni vlasnik se pojavljuje sa svojom medijskom kućom u kojoj nije prikriveni vlasnik i sklapa ugovor sa opštinom Sokobanja da izveštava o njenom radu. Postavlja predajnik na stub RTV Sokobanja i mi imamo šta da gledamo, ali i da vidimo. Naravno, ko hoće da vidi šta se dešava. Sokobanja će ostati bez lokalnog medija, prikriveni vlasnik RTV Sokobanja dolazi do poslovnog prostora u centru Sokobanje, a gradjani opštine Sokobanja plaćaju nekog ko je uspeo da iskoristi nemoć i neznanje svih nas. Samo čini mi se da će to sve nas koštati mnogo više nego što nas je do sada koštala RTV Sokobanja.
A štrajkbreheri iz naslova? Pa, ništa. Oni su odradli svoj deo posla, dobili dnevnice na ruke, naravno iz opštinskog budžeta i odneli snimljeni materijal, ako je uopšte bilo kasete u kamerama ili tejpu, ko zna gde. I da li baš gledaoce sa područja koje pokriva televizija koja je snimala skupštinu, zanima šta su to genijalno osmislili i za govornicom izgovorili odbornici SO Sokobanja? I ko je i po kom kriterijumu ugovorio ovaj posao? I, ma ima još mnogo pitanja. Ali, sve mi se čini da će na fasadama sokobanjskih zgrada početi da se pojavljuju grafit koji je bio aktuelan devedesetih godina prošlog veka u Beogradu i mnogim drugim gradovima Srbije: Ko izadje zadnji, neka ugasi svetlo!